Samo tačka je dovoljna na kraju svega.

                     08.7.2013. – 08.01.2014.

     My edit

Bio je tmuran i kišan dan. Tako sam naučila da počinjem priču još u osnovnoj školi. Juli, kako romantičan mjesec, zar ne?


            ❤️

Zašto je baš tada kada sam trebala napokon poslije toliko godina opet biti sretna, zašto loše vrijeme. Zar je Bog već tada davao znak da neće biti lako, da neće biti lijepo? Zar sam trebala protumačiti svaku kapljicu kiše, svaki tupi i glasni zvuk groma te svaki odsjaj munje nad nama, nad mojim šeher Sarajevom? Zašto ne treba planirati u početku, pa vjerovatno što se samo razočaraš! To smo mi uradili, baš on i ja… Planirali smo. Planirali smo duge veze, ljubav, poklone, vrijeme a to je ono što nismo smjeli. Jednostavno prerano smo se razočarali!

Sve je to počelo od obične igre "istina, izazov". Prvi znaci ljubavi i prvo shvatanje situacije, a za nešto ozbiljnije bio je izlazak u četvero, te ta čarobna flašica od coca cole. Počeli smo ljubav baš kao neka dječica, a u skorije vrijeme i završili.


     Kiss💕

 Dok je trajalo bilo je lijepo, a kad je prestalo… Dugo sam čekala, pokušavala doći do njega, a on jednostavno od ljutnje, od straha da opet ne bi prolazio kroz iste faze kroz koje je prolazio prvi mjesec poslije prekida, bježao je od mene, što mislima, što karakterom, što u snovima. Ponestaje nade, ponestaje samopouzdanja.

              ♡♡

To je iskreno ono što me držalo da još uvijek vjerujem u našu ljubav, da još uvijek vjerujem da će se vratiti, ali počelo je da ponestaje zaliha… Ni sama više nisam znala šta je ispravno, šta bih trebala učiniti, a šta ne. Zatvorila sam se u četiri zida i razmišljala. Odlučila sam nazvati ga. Postavljala sam pitanja, a đavo u meni je odgovarao. "Zašto Diana, da li je zaslužio?" Đavo bi odgovorio "Zašto se pitaš to? Nije, nije!" Borila sam se sa tim đavolom u sebi i baš kada sam odlučila da to uradim 08.12. na naših pet mjeseci, vidjela sam ga sa novom djevojkom. "Dal me oči varaju il ovo ispred mene hodaš ti, ovo nisam očekivao ti i on u istoj ulici, dal’ da korak produžim, ubrzam i na drugu stranu okrenem, dal’ da opet zaplačem za oboje?" Sve postaje jasno, gotovo je! Posljednji tračak nade izašao je iz mene, a đavo se smijao mom novom gubitku. Nikad nisam razmišljala o novoj ljubavi nakon prekida, ali bijes je čudo, htjela sam avanturu. Đavo se opet smijao od sreće, a anđeo plakao jer je znao da to nisam ja! Nakon nekoliko dana slučajno saznam da je među njima gotovo. Osmijeh i onaj zadnji tračak nade se vratio. Skupila sam snahe i nazvala ga. Izašli smo!


       :)
Nakon što smo, on i ja, prešli preko ponosa, zimska bajka koja je ubjedljivo bila završena, ponovno je počela. Radosti mojoj nije bilo kraja. Tu noć sam plakala, ali od sreće!


                   princess

Nažolost par dana poslije, te suze sreće, pretvorile su se u suze kajanja i suze mržnje. Prekinuo je opet tu našu bajkicu. Zašto? Ah pa da, zaboravili smo da muškarcima ponekad više znače mišljenja prijatelja nego osjećaji. Da takav razlog je ustvari razlog prekida. Smiješno, a to, to se više ni komentaristi ne može i neće. Gotovo je. Stavila sam onu zadnju tačku na kraju rečenice, jedva, al sam je bar stavila. Stavila sam je onda kad sam ponos vratila, onda kad sam shvatila poentu njegovih rečenica.


         Untitled

Voljeti nekoga, a slušati prijatelje, besmisleno zar ne?
Neka je! Bit će ovako i to je to…
I nek bude posljednja tačka rečena i večeras!
TAČKA

they all lied and left me here alone in this stupid world..

Komentariši